Otišla je još jedna dama iz plejade prvih, elitnih prosvjetnih radnika, Anđa, Anđelija Srdanović, koja je penzionisana kao nastavnik podgoričke Osnovne škole „Radojica Perović”. Rođena ispod vrleti Koma, 29. februara 1932. godine u selu Cecuni kraj Andrijevice, od oca Draga Đukića i majke Ljubice rođene Fatić. Stasita, lijepa, a iznad svega karakterna, plemenita, uvijek nasmijana i spremna za šalu.
Radni vijek provela je u obrazovanju, prvo u Plavu, zatim u Cetinju, Baru, Ivangradu, a od 1966. godine u Titogradu, današnjoj Podgorici, u Osnovnoj školi „Radojica Perović”, kao učiteljica i nastavnica matematike, sve do penzionisanja 1991. godine.
Žalim što nijesam imala priliku da sa Anđom radim, ali oni koji su sa njom sarađivali pamte je kao vrsnog pedagoga. Inspektori su je zvali „Vrla Anđelija”. Prenosila je znanje o osnovnim matematičkim pojmovima, bila izvrstan odjeljenski starješina, nježan vaspitač, dobar sagovornik roditeljima, iskren prijatelj učenicima.
Tačnost i predanost radu činile su da bude uzor mlađim kolegama, spremna uvijek da pomogne i podijeli savjete. U druženju dostojanstvena, poznata kao veliki „kavaljer”, to je bila naša Anđa, vesela, nasmijana, neponovljiva, omiljen član našeg kolektiva.
Njeno veliko srce i topla duša bili su oslonac svima sa kojima je provodila dane, njeno zalaganje u radu bilo je smjernica za uspješnije rezultate, njen karakter i odlučan stav su primjer dostojanstvenog učitelja-pedagoga.
Otvorena i iskrena, pedagoški neiscrpna, radno izuzetno energična, društveno-politički angažovana, za Anđeliju Srdanović učenici su bili svetinja i ona im je bila svim svojim pedagoškim bićem posvećena, što su đaci prepoznavali i zato su je i voljeli.
U našoj školi Anđelija Srdanović ostaće u trajnom sjećanju kao primjer i uzor prosvjetnog radnika, učiteljice i nastavnice koja će još dugo živjeti kroz generacije njenih učenika kojima je nesebično dala sebe kroz svoje pedagoško umijeće. Mirjana Bošković,
direktor OŠ „Radojica Perović”
)){kind=small}
